Čonopljansko jezero
U TALASASTOM ATARU JEZERO IZ SNOVA
Salaši na severu Bačke čuvaju duh prohujalih vremena, sa čvrstom željom da dočaraju kako se nekada radilo,nadalo, snevalo i volelo. A kada gost uđe u neki od njih, bajka tek
počinje… Zbog dobrog gazdovanja, kao i zbog bogatog i raznovrsnog ribljeg fonda, i za Čonopljansko jezero mnogi kažu da je salaš – i to salaš kapitalaca na severu Bačke. Koliko se ovde poštuje i ceni riba pokazuje i jedinstveni spomenik na obali koji je podignut u čast njenom veličanstvu štuki…
Severoistočno na petnaestak kilometara od grada Sombora, u talasastom ataru, među blagim peščanim uzvišenjima, gde se kilometrima i kilometrima ne sreće ništa drugo osim prašnjave i plodne ravnice, izležava se pecaroški biser i izletnički raj – Čonopljansko jezero. Do njega se stiže putem koji prolazi kroz naselje Čonoplja, i koji negde na četvrtom kilometru iza sela ostaje bez svog asfaltnog sloja, te putnika
dalje vodi širok, ko’ avionska pista ravan slatinasti seoski put.
Vozeći ovom „atarskom magistralom“ stigli bi sve do Alekse Šantića ili do Pačira, da se ubrzo, ko neki semafor u pustinji, ne ispreči jedna velika drvena tabla. Na njoj stoji krupnim slovima ispisano USR „Šaran“ a ispod tog natpisa se nalazi jedna slikovita strelica putokaza. Ta strelica nije ništa drugo, nego iscrtani krupni šaran, glavom okrenut prema Čonopljanskom jezeru, te se ova pecaroška voda naprosto ne može
promašiti. Kraj vozikanja se završava na samom početku jezera, na malom parkingu ispod krošnji drveća, odakle već počinje prostor priobalja, gde automobili nemaju šta da traže.
Čonopljansko jezero je nastalo još pre četvrt veka, kada je davne 1984. godine napravljena brana na kanalu Trista, da bi se tu akumulirala voda i služila za navodnjavanje. Potopljavanje je urađeno po planu, međutim od projekta se nešto kasnije odustalo, pa se zadesilo da novonastalo jezero ostane napušteno. Upravo tada stupa na scenu preduzimljivo udruženje sportskih ribolovaca „Šaran” iz Čonoplje, koje uz saglasnost DPP Bačke i u saradnji sa JVP „Vode Vojvodine” preuzima brigu o jezeru.
Usledile su potom godine napornog rada, gde je vredni domaćin krenuo u doterivanje obale, u poribnjavanje, izgradnju objekata na obali, kontrolu kvaliteta vode, čuvanje ribljeg fonda… Ukoliko primetimo, da je baš ovo udruženje bilo prvo u našoj zemlji koje je prihvatilo principe „uhvati i pusti” načina ribolova, koje je na svom jezeru na krupnim ribama i primenjivalo, nije nikakvo čudo što Čonopljansko jezero danas
obiluje kapitalnim primercima i šarana i amura, štuka, smuđeva…
Bez komešanja sa obale, platforme i iz čamca
Čonopljansko jezero je uzdužnog oblika i prostire se na 36 hektara. Ima prosečnu širinu od oko 160 metara, dok mu je prosečna dubina 2,5 metara (najveća dubina je 6,5 m). Dno je uglavnom tvrdo, osim na sredini gde se provlači stari kanal i gde je
umereno muljevito. Imajući u vidu karakteristike jezera članovi USR „Šaran” iz Čonoplje osmislili su ribolov na takav način da na jezeru sva fela pecaroša može da uživa. Naravno, pod uslovom da se pravila poštuju. Tako je desna strana obale (računajući od brane) u dužini od 600 metara prilagođena onim ribolovcima, koji žele da pecaju sa obale (odvojeno je i posebno pecaroško mesto, koje je uvek rezervisano ze osobe sa posebnim potrebama tj. za invalide). Na ovom potezu stasiti jasenovi, sibirski brestovi, breze, četinari i dudovi krase priobalni pojas između kojih su podignuti drveni stolovi i klupe, a gde je izgrađen i mali restoran. Trava se ovde redovno kosi i svuda su postavljene korpe za otpatke koje se redovno prazne. Uređivanje ovog dela se neprekidno nastavlja, tako da je u planu i izgradnja
rekreacionog centra za decu i da se napravi peskoviti odbojkaški teren…
Za razliku od uređene desne strane, leva obala ostavljena je netaknuta. Ona je okovana trskom, ali zato ispred trščanog zida ređaju se platforme koje su podignute u vodi. Ove platforme su napravljene za one pecaroše, koji češće dolaze na jezero a
vole da zabacuju sa svog, uvek istog mesta. Platforme su veličine 2,5 x 5 metara i ima ih tridesetak. Iako ima dovoljno vodenog prostora između pecaroša platformaša i onih prekoputa na uređenoj obali. Domaćinu ne pada teško da u ribolovnoj sezoni postavi bove na sredini jezera da bi svako mogao da se drži svog sektora. Ko voli da peca iz čamca na jezeru, nek izvoli. Na jezeru i za čamdžije ima mesta. Samo treba da odveslaju iznad 600 metara u gornji deo jezera, jer upravo taj deo je predviđen za
njih. Gornji deo jezera već polako prelazi u kanal i predstavlja pravi nedirnuti prirodni raj. Ono što je važno još napomenuti, na Čonopljanskom jezeru svaki sportski ribolovac je zaštićen od uznemiravanja, jer članovi USR „ Šaran” sami obavljaju čuvarsku službu.
Spomenik njenom veličanstvu štuki
Da bi se sačuvao ambijent ispod vode, pogotovu kapitalne ribe, na Čonopljanskom jezeru važe posebna pravila. Dozvoljeni dnevni ulov ovde može biti jedan šaran, som, smuđ, štuka, tolstolobik ili amur ili 5 kilograma ostale ribe. Zabranjeno je
odnošenje kući štuke od 6 kilograma pa naviše i šarana preko 5 kilograma. Amur ispod 5 kg vraća se u vodu, a može se nositi sa jezera ako je težak od 5 do 15 kg. Ko želi da peca iz čamca mora biti bar tri godine član udruženja.
– Jeste da u jezeru žive veliki šarani, somovi, tolstolobici i amuri, ali smo spomenik ipak podigli štuki. Jer štuka je proslavila ovo jezero. Naime, jezero smo u početku poribili sa 700 štuka, koje se nekoliko godina nisu pecale i kad smo konačno
dopustili njen izlov, pecaroši su pohrlili na jezero i to nas je proslavilo – objašnjavao nam je sekretar udruženja Momir Kostić, razlog podizanja velikog i jedinstvenog spomenika zubatoj grabljivici, koji stoji ispred čarde kod samog ulaza na jezero, a na kojoj piše „Njenom veličanstvu zahvalni ribolovci”.
Da su ribolovci uistinu zahvalni ovom salašu kapitalaca u talasastom ataru, koji im je omogućio ostvarenje njihovih pecaroških snova, dokazuju i kamenčići iz četrdesetak mesta iz različitih krajeva naše zemlje, ali i iz inostranstva. Koje su oni komad po komad sa sobom donosili i stavljali u gomilu ispod spomenika posvećenom štuki…
Šta se i kako peca?
Jezero je bogato štukom, smuđem, bandarom, šaranom i amurom, u njoj žive i krupni somovi, a u izobilju ima i bele ribe i američkog patuljastog soma. Dozvoljeno je pecanje na plovak, varalicu, kao i dubinskom metodom, kako sa obale tako i iz čamca. S tim da oni koji žele da pecaju iz čamca moraju biti bar 3 godine članovi udruženja.
Dodatna ponuda
Uz obalu ima dovoljno prostora za kamp prikolice i šatore. Pri obali jezera je i kafana-čarda, za one goste koji u prirodi ogladne i ožedne. Postoje i posebni prostori za pečenje roštilja i kuvanje paprikaša. Kad se vreme prolepša uređena obala postaje omiljeno izletište za mnoge posetioce iz okolnih mesta, jer je pogodna za odmor i rekreaciju. U letnjim mesecima kad sunce pripeče deo jezera kod brane postaje kupalište. Na jezeru vikendom zna da se skupi ido dvesta posetilaca, a za praznike i blizu hiljadu.
Kako do tamo?
Jezero se nalazi u Čonopljanskom ataru iza sela. Do Čonoplje se stiže iz pravca Novog Sada ili Beograda i direktno preko Kljajićeva, ali eto,za one koji prvi put kreću na jezero možda je lakše da produže do Sombora, pa iz Sombora do Čonoplje i do jezera. Da napomenemo da u samom Somboru sa glavnog puta za Suboticu skreće se udesno na vencu, to jest u jedinom kružnom toku u gradu. Kad stignemo u Čonoplju vozimo glavnim putem do crkve gde skrećemo ulevo. Vodi nas i tabla na kojoj piše Jezero. Kad izađemo iz sela vozimo dalje i kad put ostane bez svog
asfaltnog sloja ponovo skrećemo levo čim naiđemo na tablu sa natpisom USR „Šaran” koja je postavljena sa leve strane puta.
(u medjuvremenu je otpočelo asfaltiranje puta koji vodi do revira) _________________ Rodjen da peca,Nateran da radi
|